|
|
| < | srpanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
čovik(a) na blogu
copyright © 2007-2008 Helena
cijeli predložak je prilagođen mozilli tako da će u exploreru izgledati kao čisto sranje....
Moj mail kontakt: dark_numelle@hotmail.com, mail koji služi ujedno i za MSN!
Molim lipo da mi ne ostavljate lance sreće i slična sranja jer to PRIJAVLJUJEM!!!!
I molim da mi ne ostavljate komentare tipa:
*K
*I
*S
*S
(to užaaasno živcira)
...
junike posjeti od 20. 5. 2007.
(ja sam desna)
Trenutno...
... slušam: metal, rock i punk
... gledam: crno-bijele filmove (zakon su)
... jedem: hranu koju skuham, jer kuham ono kaj volim papati...
... pijem: samo subotom....
... i dišem... a to je najbitnije!
Volim pisati i pričati... Jedino što dok pišem radim puno grešaka, ali sam preljena da bi ih prepravljala...
Recimo da imam 19 godina, i da se unatoč punoljetnosti i svakakvim iskustvima još pronalazim...
Recimo da sam u nekim slučajevima čudna, ne zato jer to ja mislim, nego zato jer su mi to drugi rekli... no ja to smatram komplimentom.. jer danas su ljudi idioti, budale, kreteni, ludi, spaljeni... ali nitko nije čudan. I to je kulj! 
Rođena sam 06.06., često nešto napravim bez da prvo razmislim o posljedicama, puno razmišljam i tako sama sebi stvaram priče koje ponekad objavim na blogu...
My T-shirt...
Blizanac sam po horoskopu...
Nestalan karakter čije je glavno oružje briljantna inteligencija i spretnost. Ovi brzi ljudi ne podnose bilo kakvu vrstu ustajale vode, pa čim primijete da stvari kreću tim tokom, oni smjesta jednostavno okrenu ploču na drugu stranu. Nedostatak postojanosti kod njih je nadoknađen izuzetnim darom elokvencije, snalažljivošću i brzinom. Vole stvari činiti brzo i sve po malo. S druge strane, sve što je na dulje staze kao i dulje stvari, dosadno im je i zamara ih. Zato se i znaju okretati i obrtati kako im već odgovara, no često puta takvom brzinom, da na kraju nisu jasni ni sebi, ni drugima. U isto vrijeme, ova osobina daje im i sposobnost da se s lakoćom prilagode situaciji, kao i da imaju izvrstan smisao za komunikaciju. U stanju su komunicirati na više telefona ili s više osoba u isto vrijeme bez problema, a često imaju i dar za pisanu riječ. Jaka znatiželja ponekad ih dovodi u poziciju da moraju znati sve o svakom, a isto takva komunikativnost, do toga da poput antene šire informacije i onda kad treba i onda kad ne treba, pa nepravedno znaju biti proglašeni brbljavcima, indiskretnima ili sličnim, iako nemaju zlih namjera – nego se radi o pukoj potrebi za govorenjem i kontaktima. Isto tako, stvari ne shvaćaju previše ozbiljno i ne uzimaju ih k srcu. Posjeduju i dar za inteligentan humor, a pri komuniciranju uglavnom živo gestikuliraju.
(kad sam ovo pročitala nisam mogla vjerovat, pa 90% toga je istinito)
Imena svih mojih frendova završava na @, a o njima sanjam u HTML formatu....
Mrzim šećer u prahu na kolačima, pecivima.. stvarno ne znam čemu služe, ovak i onak spadne sa peciva...
Volim pametne, brbljave i zanimljive ljude... ne podnosim kad je netko naporan, dosadan...
Često mi se zna dogoditi da ne primetim detalje, a opet zna biti momenata kad vidim detalje koje nitko drugi ne vidi...
Užasno sam lijena osoba...
Volim gledat filmove, pogotovo crno - bijele....
Brzo se zaljubim, ali se još brže i odljubim... što znači da me je lako osvojiti, ali teško zadržati.
Puno pametujem...
Kad Hodas - Riblja Čorba
Vece ne mirise na rakove i skoljke,
mesec je bleda fleka boje cimeta.
Uzimas cipele za setanje kroz snove,
ulica voli ritam tvojih koraka.
Vetar se provlaci kroz nepoznate reci,
asfalt se miluje sa tvojim stiklama,
suvise mekan da bi mogao da spreci,
ovo je vece puno tvojih tragova.
Kad hodas,
ne zastajkujes,
i zemlju
ne dodirujes,
a mene
ne primecujes,
i uporno se trudis
da me prodje pozuda.
Jos drhtim
od tvog pogleda,
iz nekih
starih razloga,
ne mogu da se sredim.
To Helen - E. A. Poe
Helen, thy beauty is to me
Like those Nicean barks of yore
That gently, o'er a perfumed sea,
The weary, way-worn wanderer bore
To his own native shore.
On desperate seas long wont to roam,
Thy hyacinth hair, thy classic face,
Thy Naiad airs have brought me home
To the glory that was Greece,
And the grandeur that was Rome.
Lo, in yon brilliant window-niche
How statue-like I see thee stand,
The agate lamp within thy hand,
Ah! Psyche, from the regions which
Are Holy Land!
Teško je shvatiti druge, a još je teže shvatiti samoga sebe...
Porijeklo imena Helena:
Jesam li spomenula kako sam lijena???
Bože dragi koliko je vremena prošlo od mojeg zadnjeg posjeta blogu.... Vrijeme leti ko ludo zadnjih dana.... Da vam objasnim razlog svog „misterioznog“ nestanka; kao prvo imala sam prijamni za koji sam se morala pripremati... kako se svakim danom prijamni bližio to sam se više družila sa knjigama. Isplatilo se, jer sam se upisala i sad sam studentica Grafičkog fakulteta!!!! 
Da, da.... sad sam studentica, i od 9. mjeseca me čeka više učenja i više posla nego ikad.... Ali mi nije žao, malo me je čak i strah jer su me svi isprepadali kako će to teško biti,ali nada umire zadnja.
Prije samog prijamnog sam od nervoze ispušila pola kutije cigareta, s tim da sam na test čekala pola sata..... ne moram ni napominjati, da od spomenute nervoze ništa nisam ni jela cijeli dan. Nakon 3 mukotrpna sata pisanja i rešavanja zadataka, slijedilo je čekanje. Isprva nisam ni htjela ić gledat da li sam prošla ili ne. Budući da me mama natjerala, nisam imala izbora nego suočiti se sa istinom. Prag sam prešla, ali sam i dalje bila par mjesta ispod crte....i onda me uhvatila briga. Ali kako to već biva, crta se pomiče i s obzirom da sam prošla prag imala sam još dva testa, crtanje i povijest umjetnosti. Kako nisam vješta crtanjem rukom, pošteno sam se namučila sa 2. testom, a u 3. sam upotrijebila maštu i nabubala svakakva sranja koja nisu imala veze sa vezom. Zapravo, bilo mi je svejedno kako ću ta dva testa proć jer mi je bilo bitno da sam prošla prag. Ništa od toga nije bilo teško i naporno koliko čekanje u redu za upis. Dva prokleta sata sam čekala u redu... na kraju od sline vrućine i jurcanja do pošte i nazad uznojila sam se ko lokalni pijanac, noge i leđa su me boljela od stajanja i čekanja, živci su mi bili na rubu, no ipak...kad su mi predali index u ruke.... sve se isplatilo. I sada uživam.... Po cijele dane ljenčarim.... čitam knjige, za koje opet napokon imam vremena... idem na kavice, i više nisam toliko na internetu koliko sam prije bila.
Eh da... u međuvremenu sam se zaljubila i to sretno... On je moj najbolji prijatelj o kojem sam vam već jednom pisala (Ljubav ili prijateljstvo). Znam da vas zanima kako je do toga došlo, zato vam ne ću uskratiti tu informaciju.
Dakle... pozvao me van sa svojim prijateljima, a kako nisam ništa imala u planu za tu subotu prisatala sam. Krenulo nas je jedno 10ak, s tim da sam ja bila jedina cura tamo (a meni teško palo..... LoL). Dok smo mi došli do birca pola njih je otišlo kući, tako da od cijele ekipe ostalo nas je 6, kako ovdje u mome gradu neki bircevi rade do 12h, (a mi smo zapeli u baš jednom od tih), morali smo dalje. Di ćemo, di ćemo.... predložila sam da odemo kupiti neko piće i sjest u park (poznavajući njih bolje i to, nego među narodnjake). U parku nas je ostalo 4, dva frenda, on i ja. Kako je vrijeme prolazilo, a da mi ne bude dosadno htjela sam se „zafrkavati“ s nekim . Najbolji prijatelj mi je bio prijatelj i kao takav je odmah bio eliminiran, drugi dečko mi se nije sviđao....tako da je ostao samo taj treći. Slijedilo je obostrano upucavanje, vidjela sam da mu se sviđam i da ako se malo potrudim da bi od toga nešto moglo biti. Samo što je uz sve to, uletavao i prijatelj.... ja, naravno nisam skužila šta on hoće. Možda sam podsvjesno znala šta smjera, jer sam se nabacivala ovom drugom samo kad bi prijatelj gledao. Došlo je vrijeme kad sam ja trebala kući, i što pod utjecajem alkohola, što sam bila zbunjena...neznam... znam samo da sam stala, raširila ruke tipa „dođi da te zagrlim kao pozdrav“ prema tom drugom dečku, kad je prijatelj skočio i rekao „daj mi pusu“. HAHA kad se sjetim zbunjenih lica oko nas.... prvo sam mislila da hoće da ga poljubim u obraz što sam i učinila... „ajde mi sad daj pravu pusu“, e onda smo se počeli ljubit (ili ti u žargonu žvalit )... Otpratio me kući, i pred ulicom smo se jedva odvojili, cijelo mi je vrijeme govorio kako me voli, kako ono, kako ovo... ja sam samo šutjela i smijala se, inače kad pijem nesposobna sam za ikakve izjave osjećaja ili ikakvu svjesnu radnju, pa radim ono što mi prvo pođe za rukom.... (najčešće ležim negdje na putu i spavam) . Nakon toga prošla su dva dana, a da se nismo vidjeli.... On nije mogao, naime završio je na hitnoj, tu noć nije cijelu spavao, išli su na roštiljadu kod 3. frenda, pa na kupanje (da ne objašnjavam sad gdje točno...ugl, tamo je voda vrela), i ujutro je otišao na kavu i zbog svega toga je dobio inekciju zbog koje je trebao spavati 28 sati (on je spavao dva dana, jer ga je stari svako malo budio da provjeri jeli živ). Ne moram napominjati da su mi to bila najteža i najduža dva dana u životu. Izgubila sam tone i tone živaca, nisam bila sigurna da li je sve što je rekao stvarno i mislio, jer ako se sjećate jednom smo završii zajedno i kasnije smo samo ostali prijatelji.
Više nisam mogla čekati da mi se javi, pa sam sa frendicom otišla na kavu, i to u birc u kojem je bio on. Prišao mi je, pozdravili smo se... razmjenili dvije – tri riječi i dogovorili da ćemo se vidjeti navečer. Navečer, neznam tko je bio nervozniji od nas dvoje.... Vidjela sam da ne zna kako započeti razgovor, pa sam počela sa pitanjima da li se sjeća subote, i svega što mi je rekao. Odgovor je bio pozitivan, i na moje pitanje „što ćemo sada?“, rekao je da bio volio da probamo.... Ako niste još skužili, ja sam u njega bila jako dugo zaljubljena, samo sam to skrivala i od njega i od sebe, nisam se htjela opet razočarati. Od tada smo već 3 tjedna zajedno, poznajemo se 3 godine, a kao da se znamo cijeli život, i dalje smo najbolji prijatelji. Čak smo i otvoreniji jedno prema drugome, koje god pitanje da sam ga pitala, što god da me je zanimalo sve mi je rekao...
Prije par dana došao je do mene oko 12h (po noći jel) i bio do 4 ujutro, možete vjerovati, a i ne morate...ali mi smo to cijelo vrijeme samo pričali (uz koju povremenu pusu naravno ), teme su se samo izmjenjivale.... On priča više od mene, za što mu skidam kapu jer je mene teško ušutkati....a možda mi se samo čini da priča više od mene, jer ga volim gledati kako priča, volim ga gledati kako sluša dok netko drugi priča. Volim ga gledati dok uzima čašu piva i prislanja je ustima....
Nadam se da mi nećete zamjeriti što sam ovoliko bila odsutna, sada sam našla vremena za novi post, jer moj dragi večeras ima goste pa je odgodio sastanak, ali zato jedva čekam sutra.... da ga mogu vidjeti. I mislim da će blog opet, nažalost, past u drugi plan.... ali obećajem čim mi čiče iz tekoma dođu popraviti centralu u dovrištu (za internet) vraćam se.
Uživajte!
PS: „Mnogi govore da muško – ženska prijateljstva ne postoje, možda i ne postoje... ali treba i njima dati priliku, jer nikada ne znaš.. možda se ugodno i iznenadiš.“
N'da.... :smijeh:
Kada netko nema inspiracije za pisanje, ima za crtanje (kao ja). Kao što vidite napravila sam novi predložak, po ko zna koji put. U zadnje vrijeme sam u fazi metala, tj. metalne texture su mi postale obavezni dodatak svakoj slici koju radim. Za sada sam napravila 2 – 3 siga, ovaj predložak, i banner.... Napokon je došlo lijepo vrijeme, sunce me svaki put oraspoloži. Iako sam i dalje vjerna obožavateljica noći , ništa ne oraspoloži bolje od vedroga dana okupanog suncem, i cvrkuta ptica. Došlo je vrijeme kada mogu non-stop imati otvoreni prozor. Svaki novi val svježeg zraka bolje budi od bilo koje kofeinske kave ili sličnog napitka. Budući da je proljeće vrijeme buđenja, i novoga života, ja se nekako uvijek uljenim (kao da je to nešto novo ). Jedino što bih radila po cijele dane, je izležavanje na suncu, brdo sladoleda i kave sa dragim osobama. Za prvi maj nisam išla na nikakvu zabavu ili nešto slično, umjesto toga otišla sam na kavu, i ništa mi nije falilo. Srela sam ljude koje dugo nisam vidjela, i oraspoložilo me što je i njima bilo drago što mene vide. Za cca mjesec dana punim 20 godina, a iskreno govoreći imam osjećaj da mi je tek 18. XD Nema veze, kada ću punit 30, osjećat ću se kao 28ogodišnjakinja (a nadam se da ću tako i izgledati) ;). Sve sam manje i manje za računalom, kao što rekoh lijepo vrijeme me mami van iz kuće. Iako nemam volje za ikakav fizički posao, ipak mi je nekako lakše prionuti na rad nego dok su bili zimski dani.
Skužila sam da mi svako godišnje doba ima svoj specifičan miris, zima koja ima teški, ledeni zrak, miriše na borove iglice i snijeg, proljeće na svježe pokošenu travu i tek procvalo cvjeće, ljeto pak u svome zraku nosi miris krema za sunčanje i mora, dok je jesen sličnija zimi, hladni zrak koji u sebi sadrži miris nadolazeće zime. Sigurno sam jedina koja osjeća miris kreme za sunčanje ljeti, a kilometrima sam od mora, možda je sve to samo u mojoj glavi. Ali to ionako nije bitno.
Kada me ljudi pitaju dali sam još u srednjoj, sjetim se kako su mi ove 4 godine brzo proletile. Nije da mi fali škola, jedino što mi fali su prijatelji, zezancija, pa i profesori...
Sjećam se kad sam dobila papire da sam službeno postala tehničar za računalstvo, prva misao koja mi je proletila glavom bila je: a mogla si i učit! Od starog društva i srednje ostala sam si jako dobra sa dvije – tri osobe, sa drugima nekako nisam imala baš neki dublji odnos. Možda sam to napomenula u prijašnjim postovima, ali draže mi je imati jednog pravog prijatelja, nego 5 lažnih.
Sve u svemu, ispričavam se što me dugo nije bilo ako sam ikome falila. Potrudi ću se da vam malo češće pišem. Uživajte u lijepom vremenu i budite sretni!
Kao i svi, prije ovoga bloga imala sam ih barem još 10. Ne mogu sa sigurnoću reći s koliko sam otkrila prvi blog, ni kako se zvao...ali znam da je to bilo negdje početkom srednje škole. Za neke je pola škole znalo, a druge nisu stigli ni otkriti zbog brzine kojom bih ih obrisala. Kako imam brdo slika, pjesama, videa, textova na svome računalu. Odlučila sam očisti foldere od nepotrebnog smeća. Ni jednu pjesmu, i ni jedan video nisam obrisala. I umjesto da sam krenula na „čišćenje“ slika, počela sam sa textovima... tj. word dokumentima. Tako sam sasvim slučajno naletila na word pod značajnim imenom postovi. Otvorila sam ga tek toliko da imam u vidu o čemu se tu radi.... a kad ono postovi sa mog bivšeg bloga. S otvaranjem tog worda prestalo je moje „čišćenje“. Sljedećih sat vremena sam provela nasmijana. Pomislila sam kako su se moja razmišljanja od tada do danas promjenila, kako su moji postovi u početku sadržavali rečenice tipa, „...pogledao me danas dok smo se miomišli na hodniku...“, ili „...salatu koju je moja mama napravila, pojela sam u jednom dahu....“. Bilo je tu čak i priča koje sam smišljala, čak sam pisala i o susjedu – voajeru*, najbljem frendu, frendicama.... Zapravo, sve čega se sjećam, bilo je – u osnovnim crtama – prepričano na blogu. Ima i dio o ljetu, koje je bilo ujedno i najbolje ljeto do sada, jer sam tad cijelih 9 dana „tulumarila“. To ljeto, prvi puta sam bila sama doma, i za to vrijeme frendica je bila kod mene, nakon toga slijedio je maturalac, a poslije maturalca 3 dana manifestacija u mome gradu + burazov rođendan. Sjećam se da mi je tog ljeta nedostajalo jedino sna. Jedan post bio je posvećen Griottama, totalno je smiješno to, što sam zaboravila koliko volim tu bombonjeru . Bilo je tu ismijavanje sapunica, moljenje mame za nove starke, žicanje pjesama, opsjednutost ljubičastom bojom.... Najbolje od svega je to, što svaki taj besmisleni post je imao najmanje 30 dok 40ak komentara. Iskreno govoreći, sada mi više nije ni važno koliko količniski imam komentara, koliko njihov sadržaj. Volim kad mi netko napiše nešto vezano uz post, a još više kad ima suprotan stav, pa se ja potrudim tu osobu uvijeriti u nešto drugo (ne uspije svaki put, ali to nije ni poanta 
). Par puta sam se baš pošteno nasmijala (samoj sebi), na neke rečenice sam se samo lomila, nevjerojatno... tada mi je sve to bilo jako važno i smrtno ozbiljno, ali kad sada sve to sagledam, jedino što mogu je nasmijati se. Sve u svemu bilo je to lijepo „vraćanje“ u prošlost. Preporučam svima jedno takvo putovanje.
Uživajte!
*pisat ću vam o njemu u jednom postu.... (možda)
Kako nemam baš neke ideje za novi post, svima koji se mogu maknuti od cajki, predlažem da poslušaju neke od pjesama koje ću vam preporučiti. Naravno, ukusi su različiti, i ja nisam orijentirana samo na metal i „dernjavu“.... Za one koji neznaju di da nađu pjesme, neka probaju na YouTUBEu ili nekoj sličnoj stranici... kako već to ide...
Uzmite u obzir da su ovo samo neke pjesme koje sam izdvojila kao „najslušanije“, pola sam ih maknula, ne kažem da ih sve morate poslušati, ako vam se da i ako imate vremena prođite listom pa što vam se svidi poslušajte, možda za neke znate od prije.... Ako znate neku pjesmu koju biste meni preporučili – samo dajte
4Lyn - Kisses of a Strobelight
Bee Gees - Stayin' Alive (tko ovu pjesmu nezna.... hehe)
Bob Marley – Hammer
Bob Marley - Fussin' & Fighting (prekrasan text)
Black Sabbath - Crazy Train
Depeche Mode - Personal Jesus ( i Mansonova obrada ove pjesme nije loša)
Dino Dvornik – Africa
Flogging Molly - Selfish Man
Foo Fighters – Everlong (ima jedna verzija di je samo gitara i lik koji pjeva....)
Guns n' Roses - Knockin on Heaven's Door (Pure Version)
Guns n' Roses - Don't Cry
Guns N' Roses - Patience
James Brown – Super Freak (na winampu piše James, a title kaže da je Rick... O.o)
Kilpi - Nerokasta Ikävää (ne razumijem ni slova, ali je melodija odlična)
Led Zeppelin – Black Dog
Led Zeppelin - Stairway to Heaven (fakat ono lijepa pjesma)
Marilyn Manson - Tainted love (Soft Cell cover)
Marilyn Manson - Sick City (Charles Manson cover)
Marilyn Manson - Sweet Dreams (Are made of this) (Eurythmics cover)
Marilyn Manson - The Red Carpet Grave
Marilyn Manson - Heart-Shaped Glasses (When the Heart Guides the Hand)
Metallica - Enter Sandman ( famozno!!! )
Opca Opasnost - Treba mi nesto jace od sna
Partibrejkersi - Kreni Prema Meni (kreniiiiii, kreni prema meniiiii....)
Rammstein - Du hast (ovu sigurno svi znate)
Rolling Stones - Paint It Black
Seether - Fake It
Seether - Fuck It (različite su pjesme, bez brige....)
Sonata arctica – Broken (...Burning feathers, not an angel, Heaven's closed , Hell's sold out.
So I walk on earth, behind the curtains, hidden from everyone,
until I find a new life to ruin again...)
Stevie Wonder – Higer Ground ( winamp mi kaže da sam ovu pjesmu preslušala 52 puta, dali je malo ili puno.... vi odlučite... )
Sum 41 – 88
System Of A Down – Needles (sve od systema, ali ove su mi draže)
System Of A Down –X
System Of A Down – Roulette
System Of A Down – Lonely Day
System Of A Down – B.Y.O.B.
System Of A Down – Attack
System Of A Down – Violent Pornography
System Of A Down – I-E-A-I-A-O
System Of A Down – Sugar
System Of A Down – Peephole
System Of A Down – Suggestions
System Of A Down – Chop Suey
System Of A Down - Atwa
The 69 Eyes - Lost Boys
The Beach Boys - Barbara Ann (pjesma koja se ori kad se tuširam LoL)
Wham! - Wake Me Up Before You Go Go
Uživajte! 
Dali bi se ikada oženili, udali, vjenčali, združili za osobu suprotnog (ili istog) spola samo radi novaca?
Ja ne bi, radije bi sama radila i zaradila taj novac.
Oduvijek sam furala neki svoj stil, u osnovnoj kao klinka koja se tek počela suočavati sa svijetom, slušala sam hip-hop. Iako je u to vrijeme rap bio jako raspostranjen, mislila sam kako samo rijetki razumiju taj stil glazbe. Jako sam voljela Eminema, da znam da je to malo otrcano, ipak tada se meni to činilo odvažnim. Danas nisam više osoba koja bi uživala u rapu, nije da ga ne volim, ponekad kad me uhvati sjeta ubacim cd od Eminema i slušam pjesme koje sam nekada davno znala napamet. Kako sam s vremenom odrastala i razvijala se, mjenjala sam stav o ljudima, svijetu i glazbi. Na početku srednje škole polako sam počela slušati rock, metal i punk (RMP). Budući da je moja tadašnja škola bila smještena u gradiću u kojem je sve vrvilo narodnjacima, nisam imala izbora nego početi i njih slušati. Jedno vrijeme sam bila prava... „narodnjakuša“ , znala sam sve izvođače i njihove pjesme, ali opet to nije bilo to. I dalje sam se znala u javnosti pojavljivati kao klošarica i potajice u svojoj sobi slušati RMP. U to vrijeme imala sam povećan broj „prijateljica“, neke od njih (one najbliskije) sam pokušavala preobratiti i uvuči (milom ili silom) u svoj svijet glazbe, koji je sa svakim novim danom jačao. Kada sam napokon shvatila da ću biti jedina koja štuje „pravu“ glazbu, odustala sam od daljnjih pokušaja da budem jedina i preko noći promjenila stav o narodnjacima. Ne, nisam jedna od onih koja će pljuvati po njima, i sama sam bila dio te cjeline. Ali odlučila sam, ako već slušam RMP, zašto to da skrivam? Kako u cijelom gradu nije bilo nijednog birca bez narodnjaka, nisam odustala.... poslije škole otišli bi na kavu, a kad god bih zauzela jukebox, pola birca bi se ispraznilo , i to zato jer su svi znali što slijedi.... Čak je gazda maknuo system sa jukeboxa... Kada sam dokazala (prije svega sebi, a tek onda drugima) da više ne slušam narodnjake, odlučila sam malo popustiti, ipak treba imati obzira i prema drugima. Pa kad bih sljedeći put krenula prema jukeboxu (iliti đuboksu) puštala bih laganiji rock. Tek toliko da se zna tko je „ u zgradi“. :) Malo po malo, moje cure u počele pokazivati sklonosti prema žešćoj glazbi. Napokon sam došla na svoje, upoznala sam dosta ljudi sa istim ukusom, nevjerojatno je kako sam se tek tada pronašla. Zaključila sam da imam više potencijalnih prijatelja/ica u RMP skupini nego prije, dok sam slušala Daru Bubamaru XD!
Sjećam se kako sam na početku htjela svima dokazati da imam drugačije mišljenje, i kako sam htjela biti crna ovca. Jednom sam u školu došla u hlačama koje sam nosila na kraju 8. razreda i koje su bile zašarane imenima bivših kolega iz razreda, dragi Bože izgledala sam kao klaun. Ipak to me nije sprječilo da se takva pojavim pred svima. Čak sam jednom (namjerno) obukla majcu naopačke i takva hodala uokolo, etiketa je toliko stršala da su je u svemirskoj postaji Mir mogli vidjeti, i jedna me cura upozorila da se vidi, ja sam i dalje kao sumanuta u njoj bila. Jedno vrijeme sam imala ljubičastu kosu... Upočetku je to bilo izražavanje odjećom, danas sam se malo primirila pa svoje stavove ipak iznosim dobrim argumentima i lakovima u ludim bojama (a čujte, morala sam nešto ostaviti za dobra stara vremena ).
Ne oblačim se kao metalka, moj stil odjevanja je više kežual :), obožavam starke, traperice i pamučne majce koje imaju aplikaciju na sebi. Nemam neku čudnu frizuru, imam „običnu“ dugu smeđu kosu... Na dočeku nove godine prvi plan je bio da budem sa ekipom (iliti klošarima) iz svog grada koja sluša RMP, ali sam na kraju završila u susjednom gradu kod frendice – kozmetičarke u dekoltiranoj majci i čizmicama na petu. I to nije bio moj izbor odjeće, kad smo se čule telefonom; frendica mi je striktno naglasila u čemu moram doć... skoro sam se rasplaka kad mi je rekla da moram obući štikle. Bile smo u bircu u kojem se cijelu noć puštalo narodno, oko 2 ujutro više nisam mogla izdržati, oko mene je bilo previše pijanih ljudi koji su stajali na svemu što je moglo izdržati njihovu težinu, jedan od njih je stajao kraj mene (ja sam sjedila) sa punom čašom u ruci koja se svako malo naginjala i svoj sadržaj rasipala po mojim hlačama. Tada mi je puknuo film, bilo mi je dosta svega, nisam mogla više izdržati ni minute, bilo mi je dosata glazbe, prokletih štikli... Prvi put u životu htjela sam što prije doć kući, a ne što duže ostati vani...
Onda sam zaključila da stvarno više nemam nikakve veze sa narodnjacima, možda sam se sve ovo vrijeme previše trudila odvojiti od njih, neznam... znam samo da uživam kad slušam metal... ili rock... nije bitno samo da trešti.... Kad sam ljuta sušam metal, kad sam sretna slušam metal... i kad sam tužna slušam metal... više se ne mogu opustiti uz narodnjake... ne pašu mi...
Evo baš sada slušam (mislim da je zadnji) album od Marilyna Mansona – Eat Me, Drink Me... ne, nije on neki bolesnik... vjerujem da je on isto samo još jedna crna ovca koja
želi dokazati svoju suprotnost. I uopće nije loš, može ga se slušati, nema vrištanja, nema dernjave...
Budući da mi se baš svidjelo pisati o meni, nastavljam sa prethodnim postom. :)
Dakle... ja sam osoba koja obožava jesti slatko, najdraža čokolada mi je sa keksima, i ne mogu joj odoljeti. I kad si kažem da neću večerat, ili jesti slatko poslije 4h, ako me probudite usred noći i ponudite čokoladu – ne ću odbiti!
Ja sam od onih osoba koje svake noći sanjaju, zapravo sve osobe sanjaju samo oni koji „ne sanjaju“, svojih snova se ujutro ne sjećaju. Ja spadam u drugu skupinu ljudi, moji snovi su maštoviti, ponekad i umobolni... Jako često sanjam stan u kojem sam odrasla i živjela 10 godina.
Puno ljudi grize nokte, ja ne grizem nokte – nego zanoktice. To je bolna mana koje se nikako ne mogu riješiti, i čisti paradox je u tome što želim imati lijepe ruke i nokte...
Obožavam lakirati noktiće sa ludim bojama, u mojoj kolekciji lakova nalaze se žuti, zeleni, ljubičasti, narančasti, bijeli, plavi, svijetlo plavi, smeđi, crveni, crni sa crvenim odsjajem, sivo – metalni.... lakovi.
Ja sam osoba koja se jako rijetko šminka, a opet volim prošetati do dm-a i kupiti gomilu šminke i kremica za njegu lica, ruku, tijela.... a da ne spominjem preparate za kosu...
Obožavam crtati, a neam pojma o crtanju. Moje najuspješnije remek dijelo je veliki jing-jang na zidu moje sobe iznad kreveta. Užasno sam ponosna na njega.
Volim anđele, tj. sve slike sa anđelima, textovi... Pokušala sam jednom jednog nacrtati.... recimo da je to više ispalo ekscentrično nego umjetničko, iako je ekscentričnost jedna vrsta umjetnosti.... XD
Ja sam osoba koja voli živjeti, koliko god mi je nekada teško u životu nikada ga ne bih prekinula. Nema te tragedije koja bi me natjerala na takav potez. Imala sam više padova nego uspona, ali to me nikada nije spriječilo da ne zavolim život. Moj moto je: „Uvijek može biti bolje, ali i gore nego što je!“.
Inače sam osoba koja baš ne voli govoriti o svojim osjećajima, i to mi je teško. Kad se nekad i otvorim, u određenom trenutku poludim (tj. popizdim) i počnem se glupirati.
Meni izgled inače nije bitan, na osobi mi se mogu svidjeti sitnice, a opet zbog sitnica me ta osoba može odbiti, imam svoje kriterije koje rijetki mogu zadovoljiti. Te moje mušice prođu s vremenom....
Ja sam osoba koja će radije stajati sama sa strane nego se nepozvana ubaciti u nečije društvo. Do sada su me uvijek zvali da im se pridružim, tako da sam rijetko sama. Ali kad i budem sama nije mi bed, znalo mi se dogoditi da budem u punom bircu, 2-3 sata sama za stolom. Mogla bih reć da nisam ovisna o drugima. ^^
Sve mi brzo dosadi, i to me nekada užasno živcira.
Volim gledati oblake kada putuju nebom. Iako rijetko to činim, kad je malo oblačnije stanem uz prozor i gledam u nebo... Isto vrijedi i za zvijezde, iako one ne putuju. :)
Ja sam jedna od onih koji vole igrati Simse.... XD da, da...
Volim šokirati ljude, izjavama, odjećom....
Više volim muško, od ženskog društva. Nije da imam nešto protiv nježnijeg spola, ali ipak više preferiram dečke.... zar moram objašnjavati?
Ja sam osoba koja je odrasla u zagorskom selu, ne baš striktno zagorskom, ali ljudi su govorili kajkavicom, a ipak ne volim kad mi netko počne pričati na kajkavici, to je jedna od sitnica koja me može odbiti kod dečka.
Jednom sam pročitala da je najteže reći oprosti, i zbog toga sam odlučila da kad dođem u situaciju u kojoj se moram ispričati, da ću to i reći; radije nego sorry. Sorry koristim za sitnice, ali ako se s nekim posvađam, ili zajebem nešto jasno i glasno ću reći „OPROSTI“!
Mogu zavoljeti pjesmu samo zbog texta, rečenice u textu... recimo jako mi se sviđa pjesma Boba Merleya - Fussin' And Fightin', zbog slijedeće rečenice: „We should really love each other In peace and harmony
Instead of here we're fussin' and fightin' Like we ain't supposed to be“...
Znam svirati bisernicu i klavir... ali dugo nisam svirala jer nemam baš neku volju. Ok, lažem... prije kojih 2 – 3 tjedna, probala sam odsvirat Roulette od Systema, nikako da pogodim drugu ruku... hehe
Ja sam osoba koja kad se osramoti, brani se osmjehom. Što je veća neugodnost, to ja veće šale zbijam na svoj račun. Koliko god propadala u Zemlju od srama, toliko se trudim to ne pokazati. Puno puta mi je to pomoglo... :)
Mrzim kad se netko dere na mene, onda poludim i poživčanim. A onda pizdim....
Često sam živčana, a kad sam živčana... onda pizdim. I ništa mi nije po volji...
A glazba...? Nju sam opisala u jednom drugom postu koji još nije objavljen. :)